Sve do ranog dvadesetog veka mogla se uočiti
zajednička karakteristika dečije odeće, a to je da je
nedostajala jasna razlika između odeće za dečake i
odeće namenjene devojčicama. Na taj način, rodne
uloge nisu iskazivane niti kroz boju odeće, niti kroz
njen kroj i dizajn. Ovakav pristup dečijem odevanju
ne treba da nas čudi kada se ima u vidu da su duži
vremenski period muškarci i žene svih uzrasta nosili
realativno sličnu odeću – vrstu ogrtača ili tunike. To
se promenilo onog trenutka kada su muškarci počeli
da nose pantalone, ali van „odraslog sveta“ situacija
se nije drastično promenila. Tako se mnogima
danas čini da su dečaci bili odeveni u odeću za
devojčice, odnosno u haljine i suknje, ali oni su
jednostavno nosili ono što se u tom periodu
smatralo pristojnom i pre svega udobnom odećom
namenjenoj deci. Tokom dvadesetog veka situacija
se znatno promenila promenila. Naprimer,
prvobitno namenjene isključivo dečacima i
muškarcima, pantalone su postale prihvaćene i
podjednako nošene od strane ženskog pola. Danas
biramo za decu ono najkvalitetnije. U cilju što
kvalitetnije odeće za decu, veliki proizvodjači
garderobe su izbacili na rafove stvari pravljene od
Eko pamuka.